Grčevita borba za premijersku fotelju i blamiranje države

Grčevita borba za premijersku fotelju i blamiranje države

Od kada se razbila žabokrečina na političkoj sceni, prvo potpisivanjem Memoranduma URE, SNP-a, CIVIS-a i manjinskih stranaka u decembru prošle godine, a onda i januarskom najavom URE da će glasati za nepovjerenje Krivokapićevoj vladi, situacija se pomjerila sa mrtve tačke, a čvor u koji je mjesecima bila uvezana politička scena i akteri, konačno počeo da se raspetljava.

U samoj Vladi je na scenu isplivalo sve ono o čemu je javnost naslućivala u poslednje vrijeme: odnosi su trajno narušeni, svakodnevna međusobna optuživanja za teška krivična djela, nesaradnja između ministara, pa čak i nikakav razgovor i dijalog u Vladi, ”gnojni čir” je pukao, a država i međunarodno izblamirana.

Miodrag Lekić je konstatovao da se ”Vlada nalazi u jednom stanju raspada iznutra”, što mora da zabrine svakog dobronamjernog građanina, a ne samo ozbiljne političke aktere. I umjesto odgovornog odnosa i minimalne državničke ozbiljnosti, danima prisustvujemo skandaloznom ponašanju aktuelnog premijera i njegovog sve užeg okruženja, koji nas konstatno bombarduju ”državnim udarima” i ”pučem” koji se odigrava, dakle, umjesto smirivanja situacije imamo dolivanje ”ulja na vatru” i ”lov na izdajnike” po Crnoj Gori.

Uz proteste koje organizuje dio parlamentarne većine u kolaboraciji sa dijelom ministara, a što je nezabilježen fenomen na evropskom tlu, uz saznanje da je osnivač organizacije ”Otpor”, koja je obučena za demonstracije i rušenje vlada, zaposlen u Krivokapićevom kabinetu i plaćen parama svih građana, te uz jasno i nedvosmisleno iskazan stav ogromne većine demokratskih snaga da Krivokapić više nema njihovu podršku, najmanje što se očekivalo jeste promptno podnošenje ostavke, kao ljudskog i moralnog čina.

Međutim, na današnji dan imamo još više razloga za zabrinutost. Jer, Krivokapić očigledno nema namjeru da popusti i mora se reći- pomogne. I zabrinutoj javnosti i građanima, ali i onima koji su ga izabrali 4. decembra 2020. godine.

On u poslednjem intervjuu za RTCG najavljuje da sprema ”materijal za Venecijansku komisiju o tome da li je formiranje manjinske vlade ustavno”, iako praćenjem njegovog mučnog i haotičnog nastupa imamo utisak da se predao, jer najavljuje i pisanje ”memoara”.

Izgubljeni i potrošeni Krivokapić informiše sa tvitera da ”padom Vlade koncentracija političke moći prelazi u ruke poraženog DPS-a i njegovog predsjednika, koji dobija ogroman manevarski prostor da zloupotrijebi Ustav i diktira političku dinamiku u Crnoj Gori”. Onog istog predsjednika sa kojim je cijelo vrijeme ”kohabitirao”, ciničniji bi rekli- meditirao. Opet nas Krivokapić sa najviše državne funkcije ”plaši” DPS strašilom, na neki način ”ucjenjuje”, misleći da će jeftinim blefom uspjeti da sačuva fotelju. Mnogi su smatrali da će poslije svega što je uradio, ili bolje reći što nije uradio, smoći snage da se povuče i oslobodi prostor za demokratske snage da nađu ljudsko, pošteno rješenje. Da će rasteretiti Crnu Goru i građane novih tenzija, nemira, briga, funkcija mu to nalaže i na takav pristup i ponašanje- obavezuje.

Poslednja šansa mu je bila danas za kada je zakazao sjednicu Vlade. Nije potpisao ostavku i otišao kao čovjek. I državnik. Nastavlja sa blamiranjem i ponižavanjem i sebe lično, i svih zabrinutih građana i demokratske javnosti, ali i države.

borba.me

Ostavite komentar

%d bloggers like this: