Piše: Vladimir Vukićević
Politička produžena ruka organizovanog kriminala i lažna stranka Mila Đukanovića ovih dana iz usta svojih korumpiranih, kriminalnih funkcionera pokušava da besramno drži lekcije o moralu i istini, o odgovornosti za izgovorenu riječ glede dešavanja koja su zaokupila domaću javnost vezano za kandidaturu Milojka Spajića na predstojećim predsjedničkim izborima. Stranka koja je preko 30 godina bila posluga kriminalnim klanovima i opsluživala lični, autokratski režim svoga gazde, uništavajući domaću privredu i poljoprivredu, razarajući sve institucije i državu, pljačkajući i otimajući na svakom mjestu sopstvene građane, duboko kriminalizujući društvo i svakodnevnicu, osmjelila se da po ko zna koji put pokuša da izvrši lobotomiju nad svima onima koji su bili žrtve njihove neodgovorne, antidržavne politike i vladavine.
Svakodnevni pad podrške koji DPS doživljava od onog veličanstvenog 30. avgusta 2020. godine, kada su građani u nemogućim uslovima i na nefer izborima masovno dali crveni karton sopstvenim uništiteljima, politički brodolomi koje su doživjeli širom Crne Gore u protekle dvije godine, ogolili su do srži kriminalnu suštinu kako te lažne stranke tako i njenih besramnih i podlih funkcionera. Nijedna ostavka, izjava pokajanja i žaljenja za trodecenijski period pljačke, nije došao iz redova Đukanovićeve lažne stranke, što je bilo i očekivano kada imamo u vidu činjenicu o kakvim se osobama radi. Sve afere i optužnice koje su u međuvremenu isplivale u javnost nisu bili nikakva novost, ali jesu bili povod da se makar neko iz kriminalne DPS javno izvini građanima i demokratskoj javnosti. Umjesto toga, dobili smo nastavak antidržavne, antinarodne i antidemokratske politike destrukcije, opstrukcije i blokade demokratske tranzicije, svakodnevno raspirivanje međunacionalne i međuvjerske mržnje, pomiješane sa nekoliko klasičnih udara na demokratski i ustavni poredak, javni red i mir.
Svi ti pokušaji urušuvanja države i izazivanja nemira i haosa propali su i završili bježanijom, kako sa izbora tako i sa uličnih protesta. Dovedeni u bezizlaznu situaciju, lažna stranka i njeni duboko korumpirani funkcioneri su morali da odstupe i za početak odblokiraju Ustavni sud, čime su se konačno stvorili uslovi za oslobađanje Podgorice i Pljevalja, gdje su neki vuković i kovačević mjesecima uzurpirali vlast, ali i za održavanje svih budućih izbora. Uzurpator i politički gubitnik ivan vuković koji bezočno mjesecima sjedi u fotelji prvog čovjeka Glavnog grada, iako je zbrisan na izborima 23. oktobra prošle godine, prije neki dan je citirao Abrahama Linkolna poručujući Spajiću kako “možeš varati neke ljude neko vrijeme, ali ne možeš varati sve ljude sve vrijeme“, što je vrhunac otrovnog cinizma toliko svojstven slugama Đukanovića i njegovog kriminalno-biološkog okruženja. Pridružio mu se i korumpirani predrag bošković, kojem je već skinut poslanički imunitet i čekaju ga teške optužbe vezane za pljačku državne imovine u mega-aferi “Stanovi“. “Čovjek koji laže za stanove, kuće, prebivalište i državljanstvo ne može biti predsjednik Crne Gore“, poručio je jedan bošković predrag, osoba koja je bila na čelu DPS vladine komisije koja je slugama kriminalnog, palog režima poklanjala desetine hiljada kvadrata i milione besplatnih kredita.
Dok se nekada svemoćna stranka raspada na oči i zadovoljstvo ogromne većine građana i demokratske javnosti, dok se nedjeljama muči da izađe sa svojim kandidatom koji će umjesto gazde izgubiti predstojeće izbore, moramo jasno konstatovati da ne postoji nijedan razlog da se kandidat te lažne stranke, političke produžene ruke organizovanog kriminala, uvuče i provuče u drugi krug predsjedničkih izbora. Iza njih je ostala spržena zemlja, prazan državni trezor, milijarde dugova, eksploatisani milioni kubika šljunka, šume, milioni opljačkanih stambenih kvadrata i kredita, razorene institucije i devastirana priroda, zbog kojih bi kandidat Vesne Medenice i Verice Maraš morao da završi iza svih kandidata snaga alternative. Nema nam drugoga puta nego da svi zajedno učinimo taj poslednji napor da Đukanović, DPS i sateliti dožive konačno debakl od kojeg se više nikada neće oporaviti. To je istorijski posao ove generacije i građana i političara, i on mora biti dovršen do kraja- do konačne pobjede.
